subota, 05.01.2008.

Život nije bajka

Gledala sam sad One Tree Hill. Možda je još netko. Ne znam. I kada pogledam kako je njima sve lako život mi se čini prekrasan, ali nije. Jer ako jedan sat može promjeniti sve, zašto tog jednog sata već nema? Ljudi gladuju, umiru, plaču... Nekima fali tako malo do sreće. Savršenstva. Ili se varam. Pa da nam je to malo, možda bi bili sretni. Bar neko vrijeme. Trebali bi.

Ali čovjeku nikad nije dosta. To je problem. Uvijek želi više. I više. No, nisu svi takvi.

Zašto je život tako nepravedan? Jednom sam negdje pročitala:

Život je nepošten,
samo je pošteniji od smrti.

Ali kako to može biti? Zar je lakše trpjeti bol silne godine nego umrijeti? Kako to može biti?

Gledam kroz prozor dok se vozim. Imam dojam da sam najsretnija na svijetu. Dođem doma i sjetim se neke sitnice, čak i velike stvari. Dojam se promjeni.

Više nisam sretna. Bar ne toliko.

Sanjam o novome danu. Lijepšem. U snovima možemo što želimo. Biti heroji i junaci, ali možemo i samo biti mi. Malo izmijeniti stvarnost. Malčice. I biti sretni.

Kada slušam muziku svijet je drugačiji. Glazba određuje ritam. I čak ako je tužna, nije to ona tuga. Svakidašnja. Nekako je nestvarna. Sjetna.

Je li vam se ikada dogodilo da ste tužni i nesretni i onda stavite mp3 ili uključite radio i sve je lijepše? Tuge nema. Nesreća se čini glupa. Nemate razloga za to. Obožavam to jer makar to nije stvarnost daje mi poticaj za dalje.

When you've got nothing,
you've got nothing to lose.

Ali uvijek ima nešto. Nešto za što se vrijedi boriti. ali mogu ti to oduzeti. Sve ti mogu oduzeti. Sve može nestati. No, nešto ostaje.

Nada, snovi i ti!

Nada umire zadnja.
Snovi su snovi. Ne možeš ih uništiti. Oni su besmrtni.
Ti. (Ja.) Bori se za sebe. Moraš biti čvrst. Ali nekada je to tako teško. Kada nemaš nikoga uza sebe. U onim trenucima slabosti. Kada svatko poklekne. Tuga je katkad jača, ali moraš se oduprijeti. Smoći snage. Za novi dan. Bolje sutra. Za samoga sebe. Da budeš sretniji.

utorak, 01.01.2008.

Hello!

Be what you want to be,
go where you want to go,
dream what you want to dream,
because you have only one life
and only one chance to
do all the things you want to do!

Dragi moji, evo mene s još jednim blogm u nizu. Sigurna sam da ste naišli na puno ovakvih blogova, kao i ja, i meni je upravo jedan sličan blog pružio inspiraciju za otvaranje ovog bloga. To je: Uvijek svoja. Odlučila sam vama neznancima pokazati drugu stranu sebe. Onu koju drugima ne pokazujem. Svoje slabosti i čežnje. Molim vas budite iskreni i imajte razumijevanja za moje mušice. Nemojte me vrijeđati jer ja nisam otvorila ovaj blog s tim ciljem. Nego, s ciljem da mi bude lakše. Da izbacim sve suze, ali i sreću iz svoje duše. Ne tražim puno komentara. Ostavite mi jedan komentar i recite ono što stvarno mislite o postu. Ovdje će biti pametnih i mudrih postova, djetinjastih i tužnih, odraslih i punih sitnica. To ne možete klasificirati nigdje. Poslušajte moje riječi i odgovorite na njih, jer katkad je potrebno da vas ohrabri netko nepoznat.

I usput Sretna vam Nova 2008.godina!

| ...komentarići... ...već...(3) | ...Print... | …refresh… |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.